Blog Igora Ognjenovića

Jedno od najstarijih pitanja u astrologiji glasi: jesmo li robovi svoje natalne karte ili ipak možemo birati?

Tradicionalna astrologija stoljećima je naglašavala prediktivnu dimenziju. Natalna karta nije bila samo opis karaktera nego i karta vremena – pokazatelj razdoblja u kojima će se određeni događaji lakše ili teže ostvariti. Sudbina nije bila shvaćena kao kazna, nego kao objektivni poredak prirode kojem je čovjek podložan.
S druge strane, moderna psihološka astrologija snažno je naglasila osobni razvoj, potencijale i slobodnu volju. U mnogim školama, poput Huberove astrologije, prognostički dio gotovo potpuno nestaje iz prvog plana, dok natalna karta postaje prije svega simbol unutarnjih psiholoških procesa. Takav pristup mnogim je ljudima prihvatljiviji jer stavlja naglasak na odgovornost, rast i mogućnost promjene.

No tada se nameće jedno važno pitanje: može li astrologija uopće ostati astrologija ako potpuno odbacimo njezin prediktivni karakter? Ako planeti više ne govore ništa o vremenu događaja, ciklusima i razdobljima života, tada astrologija postaje vrlo slična općoj psihologiji, samo s drugačijim simboličkim jezikom. Upravo je sposobnost povezivanja unutarnjih procesa s vanjskim životnim ciklusima ono što astrologiju čini jedinstvenom disciplinom.

Možda se odgovor ne nalazi ni u potpunom determinizmu ni u apsolutnoj slobodnoj volji. Gurđijev je govorio da većina ljudi živi poput automata. Reagiramo mehanički, vođeni navikama, emocijama, strahovima i uvjerenjima za koja vjerujemo da su "naša", iako ih nikada nismo svjesno odabrali. Ako je to istina, tada govoriti o slobodnoj volji postaje prilično upitno. Čovjek koji nije svjestan sebe teško može slobodno birati. Iz te perspektive sudbina i slobodna volja nisu suprotnosti nego različite razine svijesti. Što je čovjek manje svjestan, to snažnije živi svoju natalnu kartu na automatski način. Što razvija veću prisutnost, samopromatranje i unutarnju integraciju, to dobiva veći prostor za svjestan izbor. Natalna karta tada ne nestaje, ali se mijenja način na koji je živimo.

Sličnu ideju nalazimo i u psihosintezi Roberta Assagiolija. On volju nije smatrao običnom snagom karaktera, nego najvišom funkcijom integrirane osobnosti. Istinska volja pojavljuje se tek kada su različiti dijelovi čovjekove psihe povezani u skladnu cjelinu. Drugim riječima, slobodna volja nije polazna točka nego rezultat unutarnjeg razvoja. Možda upravo zato astrologija ima najveću vrijednost kada spaja oba pogleda. Ona pokazuje obrasce, cikluse i vjerojatne događaje, ali istodobno otkriva koliko smo sposobni na njih odgovoriti svjesno. Sudbina određuje okolnosti koje susrećemo, dok razina naše svijesti određuje način na koji ćemo ih proživjeti.

Možda pravo pitanje nije: "Postoji li sudbina ili slobodna volja?"
Možda je važnije pitati: "Koliko sam u ovom trenutku doista budan da bih mogao slobodno birati?"